Što nas zapravo košta više – promjena ili ostanak?
Promjene mogu biti zastrašujuće.
Ja to jako dobro znam.
Jedna od najvećih promjena u mom životu bio je odlazak u inozemstvo.
Možda nekome to ne zvuči kao ništa posebno. Otišle su tisuće ljudi.
Ali meni je to bio jedan od najtežih trenutaka u životu.
Odlazila sam bez ičije pomoći, bez preporuke, bez poznatog posla i sa slabim znanjem jezika.
Napuštala sam svoj dom i svoju djecu s osjećajem kao da napuštam cijeli dotadašnji život.
Sjećam se da sam se više puta pitala:
„Jesam li ja normalna?“
Bila sam preplavljena strahom. Toliko da sam ponekad samo ležala i zamišljala sve što bi moglo poći po zlu.
Novi posao. Novi ljudi. Novi jezik. Nova pravila.
Hoću li se snaći? Što ako pogriješim? Što ako bude još gore nego sada?
U glavi su se izmjenjivali najcrnji mogući scenariji.
I tada se činilo da je najlakše ne napraviti ništa.
Jer svaka promjena traži energiju. Novi posao znači nove ljude, nova pravila, nove odgovornosti i nove vještine koje tek trebaš usvojiti. Sve to može djelovati iscrpljujuće.
Ali nakon nekog vremena shvatila sam nešto što mi je potpuno promijenilo pogled na promjene.
I ostanak traži energiju.
Nisam odlazila samo zato što više nisam bila zadovoljna poslom.
Odlazila sam i zato što sam željela svojoj djeci omogućiti bolji život. Radila sam puno, ali to nije bilo dovoljno da im priuštim neke stvari koje su mi bile važne.
S jedne strane bio je posao koji me iscrpljivao.
S druge strane bila je želja da svojoj obitelji pružim više.
A između svega toga bio je strah.
Strah od odlaska u nepoznato.
Tada to još nisam znala, ali danas znam da obje odluke imaju svoju cijenu.
Ako ostajemo tamo gdje nismo sretni, trošimo energiju da izdržimo još jedan dan, prešutimo ono što nas boli i uvjeravamo se da će možda sutra biti bolje.
Ako krenemo u promjenu, trošimo energiju da učimo, prilagođavamo se, suočavamo sa strahovima i gradimo nešto novo.
U oba slučaja ulažemo energiju.
Pitanje nije hoćemo li je potrošiti, nego gdje će se više isplatiti.
Naravno, promjene nose rizik. Nitko ne može garantirati da će sve završiti onako kako želimo. Upravo zato nas nepoznato može toliko plašiti.
Ali postoji nešto što često zaboravimo.
I ostanak je rizik.
Možda upravo ostankom propuštamo priliku za život kakav želimo.
Ne kažem da treba dati otkaz preko noći ili donositi nepromišljene odluke.
Neke promjene traže vrijeme, plan i dobru pripremu.
Ali jednako je važno iskreno se zapitati:
Koliko me košta to što ostajem tamo gdje više nisam sretna?
Mene je to pitanje natjeralo da prestanem gledati samo cijenu promjene.
Počela sam gledati i cijenu ostanka.
Danas, kada pogledam unatrag, znam da nije bilo lako.
Bojala sam se. Sumnjala sam. Tresla sam se od straha. Ipak sam napravila taj korak.
I tek danas razumijem da hrabrost nije odsutnost straha.
Hrabrost je napraviti korak unatoč strahu.
Možda se i ti danas nalaziš pred nekom važnom odlukom.
Nemoj čekati da strah nestane.
Možda neće.
Ali možeš odlučiti da neće upravo on odlučivati umjesto tebe.
Ako već neko vrijeme razmišljaš o promjeni, ali te strah uvijek vrati na početak, ne moraš sama tražiti odgovore.
Coaching ti može pomoći da jasnije sagledaš što dobivaš promjenom, što te košta ostanak i koji bi mogao biti tvoj prvi korak.